Pismo iz Londona

Dodju tako ponekad

Neke tamne ure

Sjetim se drugara starih

Il' neke davne cure

Zatvorim oci polako

Boli me sjecanje svako

 Dođu tako ponekad

 Neke tamne ure

Vratim se mladosti svojoj

I prvoj cigareti

Sjetim se ljubavi prve

I prepustim se sjeti

Zamisljam gradove stare

ulice, trgove, ljude

 Dodju tako ponekad

Neke tamne ure

Ja mogu sve razumjeti

I mogu sve oprostiti

Al tesko mi nekako živjeti

bez tebe stari moj

Od Mure sve do Morave

Ako se svi zaborave

Ostaće uvijek poneki

Mornar Panonski

Ponekad napišem pismo

adresu imam u glavi

kažu zajedno više nismo

Drug mi u drugoj državi

Nekad znali smo skupa

Brzim preko Bosne

Na što je ovo izaslo

Tri materi proste

I tako svake noći

Sjetim se pjesme tvoje

Što mi vrijedi sto znam

Da samo tuge postoje

Popijem malo vina

pa mi je nekako lakše

Princip je uvijek isti

Sve su ostalo - zna se

Od Mure sve do Morave

Ako se svi zaborave

Ostaće uvijek poneki

Mornar Panonski

Ja mogu sve razumjeti

I mogu sve oprostiti

A teško mi nekako živjeti

Bez tebe stari moj...